kralježnica i ples - vježbanje

“Postura” i ples

Svi znamo za “ idealno “ držanje ili poziciju gornjeg dijela trupa kojem svi težimo, posebno ako smo na plesnom treningu. Kad uđemo kroz vrata plesne dvorane trebali bi automatski početi misliti o svom držanju ( ili nas treba trener podsjetiti ). Problem je što su plesni treninzi nekoliko puta tjedno, pa je pitanje što s ostalim vremenom? Razmišljamo li o držanju i tada? Što s vremenom između vježbanja? To je vrijeme gdje naše navike najviše utječu na mišiće. Loše držanje od treninga do treninga može prouzročiti da neki mišići postanu napeti, a neki opušteni i preslabi.

Uvijek treba krenuti od toga kako je naše tijelo “dizajnirano“.

 

tipovi držanja

Postoje tri prirodne krivine koje ima zdrava kralježnica:
– cervikalna lordoza ( cervical lordosis )
– torahalna kifoza ( toracic kyphosis )
– lumbalna lordoza ( lumbar lordosis )

Plesači kroz trening traže idealno držanje tako da nastoje izravnati te tri krivine, na način da izduže kralježnicu i izbjegnu držanje kao šta je “sway back” i lordotično držanje.
Međutim ovo može dovesti kralježnicu u veliki rizik, a posebno donji dio leđa koji je važan za stabilnost lumbalnog dijela kralježnice i postizanja optimalnog kretanja u svim smjerovima.

Neutralna linija gledana s bočne strane tijela kralježnice, prolazi od uha preko centra ramena, preko centra struka, preko centra kukova, preko centra koljena i kroz centar gležnja. Posebno donji dio leđa je važan za stabilnost lumbalnog dijela kralježnice i postizanje optimalnog kretanja u svim smjerovima.

Jedan od češćih primjera lošeg držanja su tzv “banana leđa” ili prednja kontrakcija kroz zdjelicu koja rezultira skraćenim fleksorima kukova i ekstenzorima kralježnice u donjem dijelu leđa. Većina gibanja prolazi kroz lumbalni dio, pa je to uvijek prva točka boli na koju se žale plesači, no i svi drugi koji imaju problem s “banana leđima”. Kod njih su abdominalni mišići i gluteus konstantno opušteni i slabi. U plesu se kod takvih plesača može primjetiti poteškoće u podizanju i zadržavanju  noge u poziciji gore i naprijed, te slaba fleksija u lumbalnom dijelu.

Još jedna vrsta plesača s lošim držanjem su hipermobilni plesači odnosno oni koji imaju “sway back” problem. Oni stoje s kukovima pomaknutim naprijed, gornji dio je pomaknut iza centra i koljena su hiperopružena.
Gornji abdominalni mišići i dijafragma je preaktivna šta rezultira poteškoćom u pravilnom disanju kod izvođenja aktivnosti. Kukovi su konstantno istegnuti i stvaraju osjećaj krutosti tj. tvrdoće. Riješenje nije u istezanju kukova, već fokus treba biti na opuštanju gluteusa i zadnje lože.

 

Pazite na svoj stav i u svakodnevnim aktivnostima koje nisu vezane uz vježbanje.
To je posebno važno kod  sjedenja ( naročito školaraca), jer kronično loše držanje u sjedećem položaju ima loš utjecaj koji je uzrok  boli u vratu, glavobolje i daleko ozbiljnijih posljedica.

Ples je jedna od odličnih i zabavnih aktivnosti za održavanje svoje kralježnice zdravom. Pravilan položaj/držanje je pravilna linija tijela koja omogućuje da nas kosti i mišići drže uspravno usprkos gravitaciji s minimalnim trošenjem energije. Trebali bi biti u mogućnosti držati pravilnu poziciju dok radimo na dubokim leđnim mišićima. Poanta nije koristiti svu svoju mišićnu snagu za pravilnu poziciju. Prije nego smo uopće počeli plesati leđni mišići već trebaju biti istrenirani. U protivnom ćemo biti iscrpljeni na početku treninga i bez snage za pravilan daljnji rad.

Ivana Listeš, prof. kineziologije

kralježnica i ples - vježbanje
Scroll to Top
Share via
Copy link
Powered by Social Snap